Nasljeđivanje na temelju zakona

Uvod

Člankom 48. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 05/14.) jamči se pravo nasljeđivanja, a ono je uređeno Zakonom o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje u tekstu Zakon).

Umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik).

Ostavina je skup prava i obveza koje u trenutku smrti prelaze na nasljednike, sastoji se od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No ostavina nije tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

Nasljednikom se postaje ipso iure (po samom zakonu) u trenutku ostaviteljeve smrti. U tom trenutku nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ona postaje njegovo nasljedstvo. Za stjecanje nasljednog prava nije potrebna izjava o prihvaćanju nasljedstva.

Nasljednik koji ne želi biti nasljednikom ima pravo na odricanje od nasljedstva do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju, a njegovo odricanje vrijedi i za njegove potomke, ako odricatelj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.

Izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati.

Ostavinski postupak

U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici i što čini ostaviteljevu ostavinu. Ostavinski postupak je izvanparnični postupak koji se u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda, a za koji postupak je u prvom redu mjesno nadležan sud na čijem je području ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište (ostavinski sud). Nakon provedenog ostavinskog postupka donosi se rješenje o nasljeđivanju kojim se utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik. Nasljednici stječu pravo na ostavinu po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

Nasljeđivanje na temelju zakona

Zakonsko nasljeđivanje je pravilo, a oporučno nasljeđivanje je iznimka. Međutim, do zakonskog nasljeđivanja dolazi samo ako iza ostavitelja nije ostala valjana oporuka ili ako su se oporučni nasljednici odrekli nasljedstva ili su nesposobni za nasljeđivanje ili su svi umrli prije ostavitelja.

U skladu s člankom 8. Zakona, na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci te njegovi ostali predci, a oni nasljeđuju po nasljednim redovima.

U odnosu na posvojčad ostavitelja razlikuje se nasljeđivanje kod srodničkog posvojenja i nasljeđivanje kod roditeljskog posvojenja.

Kod srodničkog posvojenja pravo zakonskog nasljeđivanja međusobno stječu posvojitelj i njegovi srodnici s jedne strane, te posvojče i njegovi potomci s druge strane. Njime prestaje međusobno pravo zakonskog nasljeđivanja između posvojčeta i njegovih krvnih srodnika.

Kod roditeljskog posvojenja posvojitelj i posvojče stječu međusobno pravo zakonskog nasljeđivanja krvnih srodnika u ravnoj lozi (osobe koje potječu jedna od druge – roditelji i djeca, djedovi/bake i unuci, pradjedovi/prabake i praunuci itd.), tako da posvojče i posvojčetovi potomci imaju prema posvojitelju nasljedna prava kao da su posvojiteljeva djeca, odnosno daljnji posvojiteljevi potomci, a posvojitelj i njegovi predci imaju prema posvojčetu i njegovim potomcima jednaka nasljedna prava kao da je posvojitelj posvojčetu roditelj, a posvojiteljevi predci da su posvojčetovi predci. Međutim, posvojče iz roditeljskog posvojenja i njegovi potomci ne nasljeđuju na temelju zakona posvojiteljeve pobočne srodnike (osobe koje potječu od treće osobe kao zajedničkog pretka – braća/sestre, ujak/stric/tetka i nećak, bratići itd.), njegova bračnog druga, a ni njegovu posvojčad koja su to na temelju roditeljskog posvojenja, kao ni potomke takve posvojčadi. Roditeljskim posvojenjem prestaju međusobna prava nasljeđivanja posvojčeta i njegovih krvnih srodnika. Iznimno od toga, roditeljskim se posvojenjem ne dira u nasljedno pravo posvojčeta i njegovih potomaka prema posvojčetovu roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te krvnim srodnicima tog roditelja.

U nasljednom pravu izvanbračni drug izjednačen je s bračnim, a djeca rođena izvan braka i njihovi potomci izjednačeni su s bračnom djecom i njihovim potomcima, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Prema odredbama članka 11. Obiteljskog zakona  („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.) izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Nadalje, u pravu nasljeđivanja životni partner izjednačen je s bračnim drugom, a djeca nad kojom ima partnersku skrb izjednačena su s njegovom djecom. Životno partnerstvo definirano je odredbom članka 2. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola („Narodne novine“, broj 92/14. i 98/19.) kao zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama istog Zakona. Također, u nasljednom pravu neformalni životni partner izjednačen je s izvanbračnim drugom. Neformalno životno partnerstvo definirano je kao zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva (članak 3. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola).         

Zakonom su propisana četiri nasljedna reda.

Prvi nasljedni red

U prvi nasljedni red pripadaju ostaviteljevi potomci i bračni drug, ali i posvojčad, izvanbračni drug te životni partner, koji nasljeđuju na jednake dijelove. U ovom nasljednom redu primjenjuje se pravo predstavljanja što znači da dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka.

Za napomenuti je da bračni drug nema pravo na nasljedstvo:

- ako je ostavitelj podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a nakon ostaviteljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani

- ako njegov brak s ostaviteljem bude proglašen nepostojećim, ili bude poništen poslije ostaviteljeve smrti iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao ili morao znati u vrijeme sklapanja braka

- ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu s ostaviteljem.

Također, izvanbračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala.

Drugi nasljedni red

Drugi nasljedni red čine:

- ostaviteljevi roditelji i bračni drug

- ostaviteljeva braća i sestre i njihovi potomci

- situacija kada je jedan roditelj umro bez potomstva

Ostaviteljevi roditelji i bračni drug

Ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug na način da ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug (roditelji nasljeđuju svatko po ¼ ostavine dok bračni drug nasljeđuje 2/4). U slučajevima kada su oba roditelja umrla prije ostavitelja, bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu, a ako iza ostavitelja nije ostao bračni drug, ostaviteljevi roditelji nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. Također, ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj.

Ostaviteljeva braća i sestre i njihovi potomci

Ostavitelja nasljeđuju njegova braća i sestre i njihovi potomci ako ostavitelj nije imao bračnog druga, a jedan ili oba ostaviteljeva roditelja su umrla prije ostavitelja. To znači da dio ostavine koji bi pripao svakome od roditelja da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju njihova djeca (braća i sestre ostavitelja), njihovi unuci (nećaci i nećakinje ostavitelja), praunuci i daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.

Ako je jedan roditelj umro bez potomstva

U slučaju kada je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i drugi roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, potomci tog roditelja nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju.

Treći nasljedni red

U trećem nasljednom redu nasljeđuju ostaviteljevi djedovi i bake, s tim da postoje pravila nasljeđivanja djeda i bake iste loze i pravila nasljeđivanja ako su djed i baka jedne loze umrli bez potomstva. Ostavitelja nasljeđuju njegovi djedovi i bake ako nije ostavio ni potomke ni bračnog druga ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka. Ostavina se dijeli na način da jednu polovicu ostavine nasljeđuju djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majčine strane. Djed i baka iste loze nasljeđuju na jednake dijelove. Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, njegovi unuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. Ako su djed i baka jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili nijednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju djed i baka druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljnji potomci.

Četvrti nasljedni red

Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka ni bračnog druga ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i prabake na način da jednu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane (na jednake dijelove roditelji ostaviteljevog djeda po ocu i roditelji ostaviteljeve bake po ocu), a drugu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s majčine strane(na jednake dijelove roditelji ostaviteljevog djeda po majci i roditelji ostaviteljeve bake po majci). Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nasljeđuje predak koji mu je bio bračni drug. Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nasljeđuje drugi par iste loze. Ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nasljeđuju pradjedovi i prabake druge loze.

Ostali nasljedni redovi

Ukoliko iza ostavitelja nisu ostali ni pradjedovi i prabake ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi predci, redom, po pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove prabake.

Postoje slučajevi kada iza ostavitelja nema niti jednog nasljednika – ošasna ostavina, tada ostavina odnosno imovina ostavitelja prelazi na općinu ili grad na čijem se području nalazi, te oni na taj način dobivaju položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici.

Nedostojnost za nasljeđivanje

Nedostojan je naslijediti:

- onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao

- onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini

- onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku

- onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja

- onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

No, nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja. Nedostojnost prestaje ostaviteljevim oprostom danim u obliku propisanom za valjanost oporuke. Na nedostojnost se pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, ne pružanja nužne pomoći i napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

Mirta Brkić-Gverieri, dipl. iur.

Izvori:

1. Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.)

2. https://e-justice.europa.eu/166/HR/succession?CROATIA&member=1

3. https://www.enciklopedija.hr/clanak/nasljedno-pravo