Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

28.6.2018

Ispravljanje presude

Zakonom o parničnom postupku ispravljanje presude regulirano je u članku 342. Tako je dopušteno ispraviti presudu (izvornik i prijepise) ako sadržavaju pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku ili ako postoji nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom. Pogreške i nedostaci koji se ispravljaju ne smiju biti rezultat pogrešnog formiranja volje suda u času donošenja presude odnosno ne mogu se odnositi na osnovanost samog tužbenog zahtjeva.

Postupak za donošenje rješenja kojim se ispravlja presuda može se pokrenuti po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. Pravo na pokretanje tog postupka nije vezano rokom pa pogreške može ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba (pri čemu to ne mora nužno biti onaj isti sudac koji je donio presudu koja se ispravlja). O ispravljanju presude sud može odlučiti i bez saslušanja stranaka.

Ispravljanje se obavlja posebnim rješenjem koje se unosi na kraju izvornika, a strankama se dostavlja prijepis tog rješenja. Ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. Protiv rješenja o ispravljanju presude dopuštena je žalba.

Rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.

Iz sudske prakse:

- „Sukladno odredbi čl. 342. ZPP-a propisano je da pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude sa izvornikom ispravit će sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Dakle, smisao navedene zakonske odredbe jest da sud ispravlja svoje pogreške koje je između ostalog učinio u pisanju presude, a ne da kroz institut ispravka presude ispravlja pogreške u pisanju stranaka, pa makar se te pogreške odnose i na sadržaj tužbenog zahtjeva.“ – Odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici, br. Gž 60/2017-2, od 2.2.2017.

- „Prema pravnom shvaćanju u odluci Gž-1484/09 ne radi se o pogrešci pri pisanju presude kada je tužitelj u tužbi pogrešno napisao ime i prezime osobe tuženika i na isti način ga naznačio i sud, pa u tom slučaju ne postoje ni razlozi zbog kojih bi tužitelj mogao tražiti donošenje rješenja o ispravku presude. Revizijski sud u je odlukama Rev-1543/02 i Rev x-947/13 izrazio shvaćanje da sud može ispraviti presudu temeljem odredbe iz čl. 342. st. 1. ZPP samo u slučaju postojanja pogreške suda kod pisane izrade presude, odnosno da nedostatke u dispozicijama stranaka nije ovlašten otklanjati sud. Drugostupanjski sud je u presudi, broj Gžr-288/15-2 od 24. veljače 2015. naznačio naziv osobe tuženika na isti način kako ga je tužitelj naznačio u tužbi zbog čega u konkretnom slučaju nije riječ o postojanju pogreške suda kod pisane izrade presude već o dispoziciji u pisanju stranke koje sud nije ovlašten otklanjati.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Revr 1100/2016-3, 3.5.2017.

- „Sud nije ovlašten ispravljati svoju odluku na način da mijenja sadržaj izreke rješenja zbog pogreške u broju koja se odnosi na utvrđene suvlasničke dijelove nasljednika.“ – Odluka Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž-5894/14-2, od 12.12.2014.

- „Odredbe čl. 342. ZPP-a odnose se isključivo na mogućnost ispravka u pisanju u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju, i nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, a ne na ispravke koji predstavljaju mijenjanje izreke presude nakon uočavanja pogreške u suđenju. Ispravkom se ne može mijenjati sadržaj izreke presude kada je on rezultat pogrešne odluke suda o osnovanosti ili visini tužbenog zahtjeva ili troška.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-3091/16-3, od 5.5.2016.

- „Odredbe članaka 342. i 347. ZPP odnose se isključivo na mogućnost ispravka presude i rješenja kao odluka suda, a nikako i na mogućnost ispravka sudske nagodbe bez obzira na to je li ona zaključena u tijeku parnice (članak 321. ZPP) ili pak prije pokretanja parnice (članak 324. ZPP).“ – Odluka Županijskog suda u Rijeci, br. Gž 472/1997 od 14.1.1998.

- „Rješenje o ispravljanju presude u pogledu konkretne odluke sadržane u njezinoj izreci mora biti obrazloženo“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 1093/2007-2, od 14.5.2008.

- „U navedenom dijelu izreke ovaj je sud pogreškom u pisanju izostavio navesti razdoblje za koje teče zatezna kamata o kojoj je odlučeno, a koje je navedeno u obrazloženju presude (od 1. siječnja 2008. do isplate), zbog čega je tužitelj podneskom primljenim u Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. svibnja 2011. predložio donošenje dopunske presude. Kako je o tužiteljevom zahtjevu za isplatu zatezne kamate odlučeno, ali je pri tom samo propušteno navesti razdoblje na koje se kamata odnosi, ovaj sud smatra da nema potrebe za donošenje dopunske presude, već tužiteljev prijedlog smatra prijedlogom za ispravak presude.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž 1426/2009-10, od 17.5.2012.

- „Naime, temeljem odredbe članka 342. stavka 1. ZPP-a, ispravit će se u svako doba pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju u presudi. Međutim, 1. tužitelj uopće nije zatražio ispravak presude, bez obzira što je svoj prijedlog tako nazvao, jer on (sadržajno) traži da se izmijeni sadržaj izreke presude. Ukoliko je tužitelj smatrao da prvostupanjski sud svojom presudom nije odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu, nego o nekom drugom tužbenom zahtjevu, tada je presudu trebao pobijati žalbom. Kako on to nije učinio, presuda je postala pravomoćna i više nije moguće mijenjanje izreke presude, pogotovo ne prijedlogom za ispravak presude (koji u biti to nije).“ – Odluka Županijskog suda u Rijeci, br. Gž 816/2017-2, od 22.5.2017.

- „Međutim, u smislu citirane zakonske odredbe u slučaju kada se radi o ispravljanju u izreci presude potrebno je strankama dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom zamjenjuje prijašnji prijepis presude, jer bi se u protivnom tužitelj koji nije izjavio žalbu protiv presude našao u situaciji da u žalbi protiv rješenja o ispravku može iznositi samo razloge u pogledu postojanja uvjeta za ispravljanje presude - dakle, procesne prigovore, a ne suštinske prigovore. U takvom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 238/1993-2, 10.11.1993.

- „Ako je sud, umjesto kondemnatornom, deklaratornom odlukom odlučio o troškovima postupka radi se o pogrešno formiranoj volji suda u vrijeme donošenja odluke, a ne o grešci nastaloj prilikom pisanja odluke. Zato se ta odluka ne može ispravljati rješenjem. Umjesto toga, stranka nezadovoljna odlukom suda može tu odluku pobijati žalbom.“ – odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-5849/05, od 25.10.2005.

- „U obrazloženju tog rješenja se samo navodi da je prilikom sastavljanja presude došlo do greške u pisanju i računanju. Međutim, rješenjem o ispravku promijenjen je sadržaj izreke presude, pa kako rješenje nije obrazloženo to njegovu pravilnost i zakonitost nije moguće niti ispitati, konkretno je li sud ispravio očitu pogrešku u pisanju ili je donošenje rješenja rezultat pogrešne odluke suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u dijelu u kojem je odlučeno o tijeku zakonskih zateznih kamata).“ – Odluka Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž-2222/14-6, od 21.5.2015.

- „Odluka o početku tijeka zakonskih zateznih kamata predstavlja odluku o meritumu stvari glede sporednih traženja, pa se ona može mijenjati samo u postupku po izjavljenim pravnim lijekovima. Prema tome, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se primjenom instituta ispravljanja presude, odluka suda u tom dijelu mijenja.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 945/1998-2, 6.3.2001.

- „Kako iz sadržaja spisa proizlazi da je upravitelj tužitelja u tužbi ispravno naveden i da je tijekom postupka u svim podnescima također ispravno naveden to su neosnovane tvrdnje tuženika da je došlo do subjektivne preinake tužbe, jer se cjelokupni postupak vodio u odnosu na iste tužitelje zastupane po upravitelju. Tek u prvostupanjskoj presudi je pogrešno naveden upravitelj pod nazivom "M. R. d.o.o. pa proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da je do toga došlo pogreškom prilikom pisanja, pa su protivno stavu tuženika bili ispunjeni uvjeti za postupanje sukladno odredbi čl. 342. st. 1. i 2. ZPP-a, odnosno za ispravak presude u nazivu upravitelja.“ – Odluka Županijskog suda u Rijeci, br. Gž 21/2017-2, od 10.4.2017.

- „Već zbog toga što je očitom pogreškom u pisanju sud prvog stupnja održao na snazi, odnosno ukinuo rješenje tog suda, a nije riječ o rješenju koje je donio sud nego rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik, osnovan je prijedlog za ispravak presude odnosno, te je već zbog tako očite pogreške u pisanju prvostupanjski sud trebao prihvatiti prijedlog za ispravak presude te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik.“ – Odluka Županijskog suda u Puli, br. Gž 1786/2016-2, od 10.7.2017.

- „U konkretnom slučaju postojale su pretpostavke za donošenje dopunske presude jer je rješenje o ispravku presude donijeto na prijedlog tužitelja koji je podnijet u roku za podnošenje prijedloga za dopunu presude propisanim odredbom čl. 339. st. 1. ZPP zbog čega se tužiteljev prijedlog za ispravak presude može shvatiti i kao prijedlog za dopunu presude, pa rješenje kojim je presuda ispravljena ima isti učinak kao da je donesena dopunska presuda. Stoga, povredom odredaba parničnog postupka na koje se poziva tuženik prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga potvrdivši prvostupanjsko rješenje o ispravljanju presude tu bitnu povredu nije počinio niti drugostupanjski sud.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Revt 356/2013-2, 17.2.2015.

- „Rješenje o ispravku presude stranog suda kojim je promijenjen podatak odlučan za identifikaciju ovršenika smatra se stranom odlukom za koju ovrhovoditelj također treba zatražiti priznanje jer presuda i rješenje o ispravku te presude zajedno predstavljaju ovršnu ispravu priznatu od strane suda u Republici Hrvatskoj.“ – Odluka Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž Ovr 572/2017-2, od 25.7.2017.

- „Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili prijedlog tužitelja za ispravljanje navedene presude u smislu da se umjesto čest. zem. 952/2 k.o. B. označi čest. zem. 950/2 k.o. B., ispravno ocijenivši da se u konkretnom slučaju ne radi o očitoj pogrešci suda nastaloj u pisanju (lapsus machinae), a koju temeljem odredbe čl. 342. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) sud može u svako doba ispraviti. Naime, u konkretnom slučaju radi se o očitoj grešci tužitelja (a ne suda!) koji su u postavljenom tužbenom zahtjevu pogrešno umjesto čest. zem. 950/2 k.o. B. naznačili čest. zem. 952/2 k.o. B.. Takva pak greška tužitelja ne može se otkloniti primjenom instituta ispravljanja presude reguliranog čl. 342. ZPP-a, a koji se odnosi samo na očite greške suda nastale prilikom pisanja presude.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 3034/2000-2, 15.10.2003.

- „Rješenje kojim sud ispravlja svoju presudu donesenu u drugostupanjskom postupku ili kojim odbija prijedlog stranke da se presuda ispravi nije rješenje doneseno u prvostupanjskom postupku. Takvim rješenjem se u smislu odredbi čl. 342. ZPP samo ispravlja (ili ne ispravlja) već postojeća presuda. Ono nije rezultat nekog posebno prethodno provedenog postupka. Presudu prema odredbi čl. 342. st. 1. ZPP može ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Dakle, ne traži se da stranka svojim prijedlogom inicira neki poseban postupak za ispravljanje presude. Rješenjem o ispravljanju ne donosi se nova presuda nego se ispravlja postojeća s tim da ispravljanje može biti učinjeno i tako da se zamijeni postojeći prijepis i strankama dostavi ispravljeni prijepis presude (u slučaju iz čl. 342. st. 3. ZPP). Rješenje drugostupanjskog suda kojim ispravlja svoju presudu je rješenje koje je doneseno u tom istom drugostupanjskom postupku, a ne u nekom posebnom (odvojenom) postupku, koji je taj sud (u ovom slučaju Županijski sud u Šibeniku) proveo kao prvostupanjski sud. To se odnosi i na rješenje kojim se odbija prijedlog za ispravljanje presude. Ne mogu, naime, paralelno teći dva odvojena postupka; jedan drugostupanjski u povodu žalbe u kojem je donesena drugostupanjska presuda, a drugi prvostupanjski postupak u kojem bi sud koji je donio drugostupanjsku presudu donio, sada kao prvostupanjski sud, rješenje o ispravljanju ili o neispravljanju te drugostupanjske presude. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.). Revizija protiv drugostupanjske presude dopuštena je ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP). U konkretnom slučaju revizija ne bi bila dopuštena protiv presude, jer je donesena u parnici u kojoj je vrijednost predmeta spora 21.000,00 kn, pa stoga nije dopuštena ni protiv rješenja o ispravljanju te presude, odnosno rješenja donesenog o prijedloga za ispravljanje.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 943/2008-2, od 20.8.2008.

- „Suprotno navodima državnog odvjetnika drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu iz čl. 342. st. 1. ZPP kada je zaključio da nije bilo uvjeta za donošenje naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja o ispravljanju presude, jer pogreška koju je prvostupanjski sud u presudi počinio kada je obvezao tuženika na plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od dana tužbe, a uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebao je kamate dosuditi od dana presuđenja, predstavlja pogrešku u suđenju, a ne pogrešku u imenima i brojevima, ili pak neku drugu očitu pogrešku u pisanju i računanju, niti nedostatak u obliku i nesuglasnost prepisa presude s izvornikom zbog čega bi, sukladno rečenoj odredbi ZPP, predsjednik vijeća mogao ispraviti presudu. Ispravkom se ne može mijenjati sadržaj izreke presude kada je on rezultat pogrešne odluke suda o osnovanosti zahtjeva, a to niti u slučaju kada se stranke s tim suglase, jer je sud vezan presudom čim je objavljena, odnosno otpravljena (čl. 334. st. 1. ZPP), a ne postoji odredba ZPP koja bi davala mogućnost sudu da mijenja svoju presudu prema sporazumu stranaka ili po službenoj dužnosti. I sam prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja o ispravljanju presude naveo da se ne radi o ispravci presude već o njezinoj izmjeni za koju je neosnovano i pogrešno uzeo da se može izvršiti kada o tome postoji sporazum stranaka. Dakle rješenje o ispravku prvostupanjski sud nije donio zbog toga što bi našao da je prilikom sastavljanja presude bila počinjena greška u pisanju, već isključivo zbog postojanja sporazuma stranaka da se izmijeni u presudi određeni početak tijeka zateznih kamata.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Gzz 35/1998-2, 17.9.1998.

- „Povezanost ispravka s meritumom spora ima pravno značenje samo u kontekstu čl. 342. st. 3. ZPP kada se vrši ispravak izreke presude, jer tada se strankama dostavlja ispravljeni prijepis presude s naznakom da se s tim prijepisom zamjenjuje prijašnji prijepis presude i to stoga da bi stranka koja nije izjavila žalbu protiv presude mogla u žalbi protiv rješenja o ispravku iznositi ne samo razloge u pogledu postojanja ili nepostojanja uvjeta za ispravljanje, dakle samo procesne prigovore, već i one suštinske u odnosu na ispravljeni dio. U tom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 1549/1995-2, 21.9.1995.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite