Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

9.2.2018

Otpremnina prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama

Nedavno su potpisana dva vrlo važna kolektivna ugovora. Prvi je Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike koji je u primjeni od 1. studenoga 2017., a drugi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Oba kolektivna ugovora uređuju i pitanje otpremnine.

Međutim, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, dalje: KU) u članku 109. propisuje da su ugovorne strane suglasne, ako Vlada Republike Hrvatske sa sindikatom javnih službi ugovori materijalna prava povoljnije od onih ugovorenih za državne službenike i namještenike, ona će se jednako primjenjivati i na državne službenike i namještenike.

Stoga je potrebno utvrditi kako je pitanje otpremnine uređeno pojedinim kolektivnim ugovorom i koji se od ovih pravnih izvora kao povoljnije pravo primjenjuje u konkretnim situacijama, a posebno s obzirom na Izmjene KU-a iz veljače 2018.

Otpremnina zbog odlaska u mirovinu

KU u članku 45. propisuje da službeniku i namješteniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u visini od tri proračunske osnovice.

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 128/17, dalje: TKU) u članku 60. propisuje da zaposleniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u iznosu tri proračunske osnovice.

Dakle, po pitanju otpremnine za odlazak u mirovinu, KU i TKU sadrže gotovo identičnu odredbu1.

Isto tako, prema članku 61. KU, među ostalim, i iznos materijalnih prava iz članka 45. KU ugovoren je u neto iznosu, a i prema članku 88. TKU taj iznos od tri proračunske osnovice ugovoren je kao neto iznos.

Dakle, po oba kolektivna ugovora poslodavac podmiruje sva davanja na ovu vrstu otpremnine.

Vezano uz primjenu članka 45. KU, Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a u Tumačenju br. 1/45 od 23. siječnja 2018. navela je sljedeće:

„Odredbom članka 45. Kolektivnog ugovora propisano je da službeniku i namješteniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u visini od tri proračunske osnovice.
Navedeno pravo ne ostvaruje onaj službenik i namještenik koji ga je već prethodno ostvario. Dakle, činjenica ponovnog zapošljavanja nakon stavljanja mirovine u stanje mirovanja, ne utječe na mogućnost ponovnog ostvarivanja prava na otpremninu zbog odlaska u mirovinu.“

Otpremnina za slučaj prestanka službe/radnog odnosa odnosno otkaza ugovora o radu

TKU propisuje pravo na otpremninu za slučaj prestanka službe i radnog odnosa, a KU za slučaj otkaza ugovora o radu.

Prema članku 65. KU službenik kojem služba prestaje istekom roka u kojem je bio stavljen na raspolaganje Vladi, ima pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, za svaku godinu radnog staža ostvarenog u državnoj službi.

Namještenik kojem prestaje radni odnos zbog poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi.

Otpremnina se u oba slučaja službeniku i namješteniku isplaćuje posljednjeg dana službe odnosno rada.

Kao radni staž ostvaren u državnoj službi smatra se ukupni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima, osim radnog staža za koji je već ostvario pravo na otpremninu u tijelu u kojem mu je prestala služba ili radni odnos.

Prema članku 61. KU iznos materijalnih prava iz članka 65. KU ugovoren je u neto iznosu, dakle, poslodavac je dužan podmiriti sva davanja na iznos otpremnine.

Prema članku  46. TKU, svakom zaposleniku kojem poslodavac otkazuje, a razlog otkaza nije skrivljeno ponašanje zaposlenika, pripada otpremnina u skladu sa Zakonom o radu2.

Iznimno, zaposleniku s trideset i više godina staža kod istog poslodavca, isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada3.

Ako zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije isplaćivana plaća, već naknada plaće prema posebnim propisima, ili mu je isplaćivan dio plaće i dio naknade plaće prema posebnim propisima, za izračun pripadajuće otpremnine uzima se plaća koju bi zaposlenik ostvario da je radio u punom radnom vremenu. Otpremnina se isplaćuje najkasnije trideset dana po prestanku radnog odnosa4.

Važno je naglasiti da otpremnina sukladno članku 88. TKU, u smislu odredbe članka 46. TKU, predstavlja materijalno pravo koje je TKU-om ugovoreno u neto iznosu. Osnovica za utvrđivanje otpremnine je 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada, ali se radniku isplaćuje kao neto iznos što znači da je poslodavac i prema TKU dužan podmiriti sva davanja na taj neto iznos otpremnine.

Treba ukazati i na odredbu članka 48. TKU prema kojoj se kod ostvarivanja prava iz radnog odnosa neprekidni staž u javnim službama uzima kao jedna cjelina, bez obzira na promjenu poslodavca tijekom tog radnog staža5.

No, kada je riječ o izračunu otpremnine, ako je zaposleniku tijekom rada u javnoj službi radni odnos prestao te je taj prestanak uključio i pravo na isplatu otpremnine, radni staž računa se ispočetka od onog razdoblja koje je uzeto u obzir kod prethodne, odnosno prethodnih isplata otpremnine.

S druge strane, državnom službeniku i namješteniku kojem se po sili zakona ili sporazumom između državnog tijela i poslodavca, radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi za ostvarivanje radnih i materijalnih prava.

Dakle, prema TKU pod prethodno izloženim uvjetima za izračun otpremnine u obzir se uzima neprekinuti staž i u državnoj i u javnoj službi6.

Potrebno se podsjetiti i na prethodno već izloženo da se prema KU kao radni staž ostvaren u državnoj službi smatra ukupni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima (osim radnog staža za koji je već ostvario pravo na otpremninu u tijelu u kojem mu je prestala služba ili radni odnos).

Tu odredbu KU-a svakako treba povezati i s odredbom članka 7. KU prema kojoj službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave. Tada se kao neprekinuti rad odnosno radni staž smatra rad ostvaren u državnim tijelima, javnim službama i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave između kojeg nije bilo prekida duljeg od osam dana.

Dakle, kod obračuna otpremnine prema KU, a sukladno članku 7. KU, treba uzeti u obzir i staž ostvaren u javnoj službi prije prelaska u državnu službu, ako prekid radnog staža između javne i državne službe nije bio dulji od osam dana. Posebno kada se ima u vidu i odredba članka 109. KU prema kojoj ugovorena materijalna prava ne bi smjela biti nepovoljnija od materijalnih prava ugovorenih za državne službenike i namještenike, a TKU za izračun otpremnine uključuje i staž ostvaren u državnoj službi.

Naravno, ako bi Komisija za tumačenje odredaba i pračenje primjene KU-a dala drugačije tumačenje, to tumačenje bilo bi obvezujuće sukladno članku 101. KU prema kojem tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

Vezano uz vremenske granice primjene članka 7. KU, Komisija za tumačenje odredaba i primjenu KU-a u Tumačenju br. 1/7 od 23. siječnja 2018. navodi sljedeće:

Ukupni radni staž ostvaren u državnoj službi smatra se ukupni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima. Iznimno, odredbom članka 7. Kolektivnog ugovora, službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave. Navedena odredba se  na službenike i namještenike primjenjuje od dana primjene ovoga Kolektivnog ugovora odnosno od 1. studenog 2017.“

Primjena povoljnijeg prava u smislu članka 109. KU u pogledu visine otpremnine

Uvodno je već istaknuto da KU u članku 109. propisuje da su ugovorne strane suglasne, ako Vlada Republike Hrvatske sa sindikatom javnih službi ugovori materijalna prava povoljnije od materijalnih prava ugovorenih za državne službenike i namještenike, ona će se jednako primjenjivati i na državne službenike i namještenike.

To znači da se u odnosu na svakog državnog službenika i namještenika na kojega se primjenjuje KU procjenjuje je li mu pravo na otpremninu povoljnije uređeno TKU-om ili KU-om.

Kada je za državnog službenika ili namještenika pravo na otpremninu povoljnije uređeno TKU-om, tom državnom službeniku ili namješteniku otpremninu treba obračunati i isplatiti po TKU-u.

Tako, primjerice, odredba TKU-a kao i odredba KU-a koje uređuju pitanje otpremnine namještenika, pravo na otpremninu vežu uz otkaz ugovora o radu. Poslovno i osobno uvjetovani otkaz nisu posljedica skrivljenog ponašanja namještenika pa u odnosu na namještenike svakako ima mjesta primjeni TKU-a kada je on u pogledu otpremnine za namještenika povoljniji.

To znači da bi namješteniku s trideset i više godina staža neprekidno u državnoj ili državnoj i javnoj službi, a kojemu radni odnos prestaje otkazom koji nije posljedica skrivljenog ponašanja namještenika, pripadalo pravo na povlaštenu otpremninu i prema TKU-u. No, budući da i KU predviđa za poslovno uvjetovani ili osobno uvjetovani otkaz pravo namještenika na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca, izračun otpremnine u tom slučaju i prema TKU i prema KU mogao bi biti identičan. No, ako nije, namješteniku pripada povoljniji (viši) iznos.

Obrnuta situacija nije moguća, odnosno javnom službeniku ili namješteniku otpremnina se ne može isplatiti po KU-u, i kad bi mu otpremnina iz KU-a bila povoljnija, jer takva primjena nije ugovorena TKU-om.

Dana 1. veljače 2018. potpisane su i Izmjene KU-a koje se prema tekstu tih Izmjena primjenjuju od 1. prosinca 2017.

Posebno je potrebno istaknuti da se Izmjenama nisu mijenjale i odredbe KU-a o otpremnini, a niti odredba članka 109. KU-a o primjeni povoljnijeg prava ugovorenog TKU-om7.

Zbog navedenoga, ako je pravo na otpremninu povoljnije uređeno TKU-om nego li je to pitanje uređeno KU-om, državni službenici i namještenici imaju pravo na otpremninu sukladno odredbama TKU-a.

Ipak, ako Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a da drugačije tumačenje, s obzirom na to da prema članku 101. KU-a tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, takvo tumačenje bilo bi obvezujuće.

Međutim, dok se (drugačije) tumačenje ne da, a s obzirom da to proizlazi iz sadržaja odredbi KU-a, po pitanju otpremnine, državnim službenicima i namještenicima treba priznavati otpremninu prema onom kolektivnom ugovoru (TKU ili KU) koji je za njih povoljniji.

Iako je u TKU previđeno da se povlaštena otpremnina isplaćuje u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće zaposlenika, to ne znači da je osnovica za isplatu otpremnine prema KU neto iznos.

Ovo iz razloga što se plaća u smislu Zakona o radu smatra bruto iznosom (čl. 92. st. 4. Zakona o radu). Zbog navedenoga, osnovica za izračun otpremnine je i prema KU i prema TKU bruto iznos plaće.

Navedeno potvrđuje i sljedeća sudska odluka:

„Drugostupanjski sud je u ovom konkretnom slučaju kao osnovicu za izračun otpremnine uzeo u obzir isplaćenu bruto plaću za tri posljednja mjeseca u kojima je tužitelj radio pa je za izračun visine otpremnine uzet u obzir prosjek plaće prije otkaznog roka prema podacima tuženika čime je tužitelju pravilno priznat na ime razlike otpremnine bruto iznos od 20.629,26 kn, u visini bruto plaće ostvarene u skladu s ugovorom o radu, a ne u visini naknade plaće za posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu kada tužitelj nije radio.“ - VSRH Revr- 865/11 od 14. lipnja 2016.

Na izloženo stajalište ne utječe niti činjenica da je u članku 61. KU ugovoreno da je otpremnina iz članka 65. KU neto iznos. Naime, ova odredba ne uređuje osnovicu za izračun otpremnine već krajnji iznos, a njezino značenje je u tome da je poslodavac dužan podmiriti sva davanja na iznos otpremnine, a ne da bi neto plaća bila osnovica za izračun otpremnine.

Iris Gović Penić, Županijski sud u Zagrebu
______________________________________

1 Prema Tumačenju Povjerenstva za tumačenje TKU iz 2012. br. 155/15. od 25. ožujka 2015. zaposlenici koja je otišla u mirovinu, ali je nastavila raditi do pola radnog vremena, sukladno posebnom propisu, pripada pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu u visini tri proračunske osnovice, a prema Tumačenju br. 158/2015. zbog odlaska u mirovinu pravo na otpremninu u iznosu tri proračunske osnovice pripada svakom radniku koji odlazi u mirovinu, neovisno o prethodnom stažu kod poslodavca. Pri tome Povjerenstvo napominje da otpremninu za odlazak u mirovinu, u smislu ove odredbe, ne treba miješati s otpremninom iz članka 126. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17) koja se odnosi na otpremninu u slučaju otkaza koji daje poslodavac.

2 Prema članku 126. Zakona o radu otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

3 O uvjetima priznavanja povlaštene mirovine govori sljedeća odluka:

„Tužitelj tvrdi da je tuženik trebao tužitelju, nakon što je tužitelj utvrđen kao organizacijski višak, otkazati ugovor o radu, a u tom slučaju tužitelj bi imao pravo na otpremninu u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene zaposleniku tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada, prema odredbi čl. 47. st. 3. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 115/10 - dalje: Temeljni kolektivni ugovor).
Dakle, tužitelj smatra da je tuženik bio dužan tužitelju otkazati ugovor o radu pa tužbenim zahtjevom i traži da se naloži tuženiku da otkaže tužitelju ugovor o radu te da se raskine radni odnos s danom 7. svibnja 2010., a traži i povlaštenu otpremninu u iznosu od 371.295,00 kn.
Prvostupanjski sud je ocijenio da ne postoji pravni temelj po kojem bi se tuženiku moglo naložiti da otkaže tužitelju ugovor o radu i raskinuti radni odnos s danom 7. svibnja 2010., a, osim toga, da je nesporno da je radni odnos tužitelju prestao po sili zakona dana 31. kolovoza 2011., kada je tužitelj stupio u starosnu mirovinu.
Dakle, s obzirom na to da radni odnos tužitelja nije prestao otkazom ugovora o radu sud je odbio zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku otkazati ugovor o radu, a dosudio je tužitelju otpremninu u iznosu od 9.978,00 kn, kao djelatniku kojem je radni odnos prestao odlaskom u mirovinu, temeljem kolektivnog ugovora sklopljenog dana 4. listopada 2010. koji je bio na snazi u vrijeme tužiteljevog odlaska u mirovinu.
Tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je za razliku između iznosa otpremnine na kojeg tužitelj, po ocjeni prvostupanjskog suda, ima pravo te iznosa povlaštene otpremnine na koju tužitelj nema pravo.
Drugostupanjskom presudom prihvaćeni su stavovi prvostupanjskog suda te je prvostupanjska presuda potvrđena.
...
Ostatak revizije svodi se na razloge koji se tiču pogrešne primjene materijalnog prava, međutim, ti razlozi, sadržani u obrazloženju prvostupanjske presude u bitnome su prihvatljivi pa se umjesto posebnog obrazloženja ovaj revizijski sud poziva na te razloge temeljem odredbe čl. 396. a) st. 1. ZPP.“ - VSRH Revr-1923/2012 od 29. listopada 2014.

4 Valja imati u vidu i činjenicu da ako je neko pravo različito uređeno različitim pravnim izvorima, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Dakle, ako po nekom drugom pravnom izvoru otpremnina dospijeva ranije, tada je poslodavac u obvezi otpremninu isplatiti od tog ranijeg datuma neovisno o tome što je TKU-om ugovoreno da dospijeva (najkasnije) trideset dana od prestanka radnog odnosa. Isto tako, ako neka kogentna (prisilna) norma propisuje da se otpremnina mora isplatiti do određenog dana, tada bi ova odredba TKU-a bila u suprotnosti s kogentnom normom i TKU se u tom dijelu koji uređuje pitanje dospijeća otpremnine ne bi primjenjivao.

5 Ipak, ova odredba ne propisuje ništa posebno o tome što se smatra neprekidnim stažem. No, prema Tumačenju Povjerenstva za tumačenje TKU iz 2012. br. 7/2014., prekid od osam dana i kraći ne računa se u prekid radnog staža za neprekidni staž u javnim službama. Isto tumačenje potvrđeno je i Tumačenjem br. 197/2016. od 30. rujna 2016.

6 Ipak, ova odredba ne propisuje ništa posebno o tome što se smatra neprekinutim stažem. No, prema Tumačenju Povjerenstva za tumačenje TKU iz 2012. br. 7/2014. prekid od osam dana i kraći ne računa se u prekid radnog staža za neprekinuti staž u javnim službama. Isto tumačenje potvrđeno je i Tumačenjem br. 197/2016. od 30. rujna 2016.

7 Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a u Tumačenju br. 1/53 od 23. siječnja 2018. navela je da se „u odnosu na pitanje prava na naknadu troškova prijevoza, upućuje na odredbu članka 109. Kolektivnog ugovora u skladu s kojim će se materijalna prava koja su za javne službe ugovorena povoljnije od ugovorenih za državne službenike i namještenike, jednako primjenjivati na državne službenike i namještenike. Stoga pitanje primjene Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u odnosu na primjenu odredbe iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ovisi o svakom pojedinom slučaju, ovisno o tome što je za državnog službenika i namještenika povoljnije.“

To stajalište, iako je zauzeto u pogledu prava na naknadu troškova prijevoza, trebalo bi primjenjivati u odnosu na svako materijalno pravo državnog službenika i namještenika.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite